Peloid je lekovito blato i kao svako blato predstavlja žitku i lepljivu smešu tamne boje nastalu od raskvašene zemlje ili prašine, ali sa lekovitim svojstvima. Lekovitost potiče od soli, biostimulatora i gasova, ali i drugih fizičko-hemijskih svojstava ovog prirodnog sedimenta.
Nastaje taloženjenjem organskih i neorganskih materijala koji su u nekoj fazi razgradnje, kako u lagunama mora, tako i u slatkovodnim ekosistemima, pa i u vulkanskim oblastima
Peloid je blato vrlo masno, tamno sive skoro do crne boje, fine koloidne strukture Ph 8,4-8,5, slanog ukusa sa mirisom na sumporovodnik. Fizička svojstva su čestice veličine 0,02 mm nađene u 50% uzoraka, a iznad 0,02 mm u 0,97%. Gustina je 1,4 g/ml.
Upotreba lekovite gline (peloida) u narodnoj medicini seže u praistorijsko doba.
Glavna nalazišta su u blizini Solane, na 2-3 kilometra od mora, a na površini od devet kilometara, i pokrivena su zemljom i pijeskom. Rezerve peloida su ogromne i procjenjuju se na više od 350.000 kubnih metara.
U Egiptu, Kleopatra je koristila peloid da se sačuva njen ten, a faraonovi lekari su koristili paloid za lečenje raznig zapaljenskih procesa i kao antiseptik. Peloid je otkriven i kao sastojak u impregnaciji mumija
Uslovi za formiranje peloida su izvanredni:
- blizina mora,
- bujna vegetacija,
- prisustvo planktona, školjki i puževa, koji uginu i raspadaju se.
Peloid predstavlja heterogen sistem koji sadrži Na, K, Si 02, Al 03, Fe 03, CaO, MgO, CO2, zatim bitumen, minerale iz pijeska, huminske kiseline 3,30%, org. materije, radioakt. elemenat urana, radijum. Komponente kao što su S, Ca, P, H2S, CO2, prodirujuću kroz kožu, djeluju kao biološke aktivne supstance.
Al2O3 9.00
Fe2O3 4.67
TiO2 0.61
MnO 0.15
CaO 15.53
MgO 2.86
K2O 1.55
Na2O3 1.38
Na+ 0.75
K+ 0.024
Ca2+ 0.016
Mg2+ 0.025
Cl- 1.07
SO42- 0.28
SO3 0.13
S ukupnog 0.47
P neorganskog 0.035
P organskog 0.014
N ukupnog 0.14
CO2 13.93
Nastaje taloženjenjem organskih i neorganskih materijala koji su u nekoj fazi razgradnje, kako u lagunama mora, tako i u slatkovodnim ekosistemima, pa i u vulkanskim oblastima
Peloid je blato vrlo masno, tamno sive skoro do crne boje, fine koloidne strukture Ph 8,4-8,5, slanog ukusa sa mirisom na sumporovodnik. Fizička svojstva su čestice veličine 0,02 mm nađene u 50% uzoraka, a iznad 0,02 mm u 0,97%. Gustina je 1,4 g/ml.
Upotreba lekovite gline (peloida) u narodnoj medicini seže u praistorijsko doba.
Glavna nalazišta su u blizini Solane, na 2-3 kilometra od mora, a na površini od devet kilometara, i pokrivena su zemljom i pijeskom. Rezerve peloida su ogromne i procjenjuju se na više od 350.000 kubnih metara.
Istorijat
Najstariji dokazi o primeni peloida datiraju iz praistorije u oblasti Kalambo vodopada na granici između Zambije i Tanzanije. Kalcijumom bogate bela glina pronađena je pored kostiju Homo habilisa (neposrednog prethodnika Homo sapiensa). Autohtoni narodi širom sveta i dalje koriste glinu za lečenje mnogih bolesti.[2] Prva zabeležena upotreba gline u medicinske svrhe seže do antičkog doba i Mesopotamije 2500. p. n. e..[3]U Egiptu, Kleopatra je koristila peloid da se sačuva njen ten, a faraonovi lekari su koristili paloid za lečenje raznig zapaljenskih procesa i kao antiseptik. Peloid je otkriven i kao sastojak u impregnaciji mumija
Uslovi za formiranje peloida su izvanredni:
- blizina mora,
- bujna vegetacija,
- prisustvo planktona, školjki i puževa, koji uginu i raspadaju se.
Peloid predstavlja heterogen sistem koji sadrži Na, K, Si 02, Al 03, Fe 03, CaO, MgO, CO2, zatim bitumen, minerale iz pijeska, huminske kiseline 3,30%, org. materije, radioakt. elemenat urana, radijum. Komponente kao što su S, Ca, P, H2S, CO2, prodirujuću kroz kožu, djeluju kao biološke aktivne supstance.
![]() |
Preuzeto sa:http://www.tourism-review.com |
Sastojak Ukupno (%)
SiO2 44.85Al2O3 9.00
Fe2O3 4.67
TiO2 0.61
MnO 0.15
CaO 15.53
MgO 2.86
K2O 1.55
Na2O3 1.38
Na+ 0.75
K+ 0.024
Ca2+ 0.016
Mg2+ 0.025
Cl- 1.07
SO42- 0.28
SO3 0.13
S ukupnog 0.47
P neorganskog 0.035
P organskog 0.014
N ukupnog 0.14
CO2 13.93
Нема коментара:
Постави коментар